Prvi spomen Orahovice
U ispravi ugarskog i hrvatskog kralja Andrije II. Spomenuta je Orahovica prvi put 1228. godine pod imenom Raholcha u Križevačkoj županiji, u kojem pakračkom knezu Marcelu od plemena Teten i njegovim sinovima potvrđuje obiteljski posjed Osuvak. U tom je izvoru vidljivo da su se posjedi orahovačkih plemića protezali od desne obale Drave pa sve do obronaka Papuka.
Poslije 1427. godine Orahovicu u nasljedstvo dobiva moćna slavonska plemićka porodica Gorjanski iz Gorjana, koji su znatno unaprijedili i osnažili gospodarski i kulturni život u Orahovici. Nakon smrti posljednjeg muškog nasljednika porodice Gorjanski, Orahovicu dobiva Lovro Iločki. Nakon Lovrine smrti 1525., u posjed Orahovice dolazi Ladislav More de Cula, koji se oženio Lovrinom udovicom Magdalenom.
Posjed i teritorij Orahovice Turci su zauzeli i okupirali u lipnju 1543. godine, a njihova vladavina je trajala do 1667., čak 144 godine. Posljednji Turski upravljači u Orahovici bili su zapovjednik grada Sulejman bečir, aga u gradu bio je Mustafa Kabac, a spahija orahovački Ibrahim Bigaz.
Nakon oslobođenja od Turaka, Orahovica s cijelim orahovačkim posjedom 1704. postaje svojinom carske komore, a 1722. carska je komora posebnim ukazom i odredbom cjelokupni posjed prodala barunu Cordoniju za 22.000 forinti. Barun Cordoni prodaje taj posjed velikašu Fleischmanu, a on pak 1733. godine uglednim plemićima Antunu, Nikoli i Marku Pejačeviću za 17.500 forinti. Pejačevići Orahovicu prodaju pridošlom bogatašu iz Makedonije Dimitriju pl. Mihaloviću. Posljednji ugledni član te loze, Antun Mihalović, bio je ban Hrvatske od 1917. do 1918.
Između dva svjetska rata, područje Orahovice nije imalo svoju teritorijalnu upravnu vlast, već je jedan dio pripadao pod kotar Slatina , a ostali dijelovi pod kotar Našice i Donji Miholjac. Ukidanjem kotareva 1962. godine ustrojena je općina Orahovica od dijela naselja bivših općina teritorija kotara Orahovice. Godine 1997. Orahovica dobiva status grada te gradsko područje čini još dvanaest: Bijeljevina Orahovička, Dolci, Donja Pištana, Duzluk, Gornja Pištana, Karlovac Feričanački, Kokočak, Magadinovac, Nova Jošava, Stara Jošava i Šumeđe, sa ukupno 5.304 stanovnika.
Turizam u Orahovici
Turizam u Orahovici ima dugu i bogatu tradiciju. Čistom i očuvanom prirodom, kulturno-povijesnom baštinom te marljivim i gostoljubivim ljudima, Orahovica više od stoljeća privlači brojne posjetitelje. Orahovica je danas središte turizma, ne samo na području Virovitičko-podravske županije, nego na području cijele Slavonije i Baranje. Sama Orahovica i njezina očuvana priroda u bližoj okolici bili su prava meta brojnih izletnika iz slavonskih gradova, posebno iz Osijeka. Ružica grad i jezero privlačili su najveći broj posjetitelja. Izletnike je privlačila i nedirnuta šuma, zdrava izvorska voda i zrak. Orahovački kraj bio je privlačan i zimi jer nigdje u Slavoniji nije bilo takve prilike za skijanje.
Početak turizma u Orahovici
Kao godina u kojoj je niknuo Turizam u Orahovici uzima se 1905. godina kada je osnovano „Društvo za poljepšanje Orahovice“. Društvo je pokrenulo inicijative i djelatnostina novim programima, među kojima je uređenje grada, njegovo ozelenjivanje, izgradnja kupališta, perivoja, pokretanje masovnog izletništva, otvaranje javnih putova i staza do poznatih spomenika u prirodi.
Gospodin Franjo Hocenski jedan je od ljudi koji je zaslužan da je Orahovica danas prelijepa i tražena. Može se slobodno reći da je Hocenski otac orahovačkog turizma. Pokretač je danas jedne od najpoznatijih manifestacija u Slavoniji i Baranji, “Orahovačkog proljeća” i zaslužan je za izgradnju orahovačkog jezera.
Sinagoga u Orahovici
Sinagoga u Orahovici je sagrađena 1911. godine, a nestala u vihoru II. svjetskog rata. Bila je to jedina sinagoga na ovim prostorima, naravno uz onu osječku. Bila je to jedna predivna secesijska zgrada, a danas je na tom mjestu kuća obitelji Zeman. Mnoga prezimena i danas u Orahovici govore o životu židova kao što su Engleman, Bauer ili Steiner, a najpoznatije židovsko prezime za vrijeme njihovog aktivnog života u Orahovici je svakako prezime Kohn. Većina prezimena su za vrijeme rata promijenjena zbog preživljavanja. Židovi su puno toga lijepog ostavili Orahovčanima, kao što je vila Brückner ili poznata Gutmanova željeznička stanica, danas autobusni kolodvor. Židovi su bili vrijedni i zamjetni ljudi, veleposjednici, advokati, sportaši i doktori.
Osim sinagoge u Orahovici je postojalo i židovsko groblje,a dio tih spomenika koji su rađeni u mramoru je preseljeno na gradsko groblje u Orahovici. Svi navedeni podaci u ovom tekstu su od gdina. Duška Rađenovića koji je prvi donio fotografiju sinagoge u Orahovicu posredstvom obitelji Ollrom iz Našica koji su i autori fotografije.
Prvo kupalište u Orahovici
Odlukom upravnog odbora Društva za poljepšanje Orahovice, odlučeno je 1914. godine da se nedaleko Spitzerova hotela sagradi kupalište ograđeno drvenim daskama, što je uz utrošak od 4.000 kruna i učinjeno. Kupalište je površinom bilo malo i vrlo skromna izgleda, gdje su na kupanje dolazili samo muškarci, a 1922. godine je prošireno. Tada je imalo 24 kabine za presvlačenje, ležaljke, odskočnu dasku, tuš i raspored kupanja. 1925. godine na orahovačkom kupalištu održan prvi izbor za Miss tadašnje zajedničke države Jugoslavije.
Povijest tenisa u Orahovici
Tenis se u Orahovici počeo igrati 1905. godine kada je izgrađeno betonsko igralište u parku Gutmanova dvorca (danas okolina uprave Radlovca) igralište su koristili članovi obitelji Guttman i gosti, a od 1926. članovi obitelji dr. Svetozara Grgina. U okolini dvorca Grgin (bivši dvorac Mihalović), postojalo je također tenis igralište.
Orahovica je između dva rata bila značajni turistički centar u Slavoniji i jedan od prvih u kojem su gosti i turisti mogli igrati tenis. Neki su od njih i nastupali u prijateljskim momčadskim susretima za Tenis klub „Orahovica“. Danas, u Orahovici postoje dvije lokacije na kojima se nalaze teniska igrališta. Staro tenisko igralište ostalo je na površini starog orahovačkog parka, dok je novo sagrađeno na prostorima nekadašnjeg dvorca Jovanović.
Organizirano igranje tenisa u Orahovici počelo je nakon osnivačke skupštine Kulturno prosvjetnog društva „Strossmayer“ (11.04.1928.) kada je uz članove upravnog odbora Društva, za pročelnika sekcije izabran je Boris Šepetavec, zaslužan sportski radnik.
Godine 1928. članovi sekcije osnovali su samostalni Tenis klub Orahovica. Upravni odbor sačinjavali su: ljekarnik Zvonimir Stošić-predsjednik, Slavko Jušić-tajnik, Anatolij Fotinski-blagajnik, te članovi odbora Boris Šepetavec i ing. Julije Brukner.
Klub je okupio 30-tak članova i iste godine (1928.) u cijelosti su dovršili gradnju igrališta. Prethodno su u parku posječeni ostarjeli orasi. Troškovi gradnje dreniranog igrališta podmireni su novčanim prilozima samih Orahovčana i prihodima od mjesnih zabava koje su organizirali.
tekst: Duško Rađenović
